Orah je jedna od biljaka koja se kod nas u zemlji smatra vrlo cenjenom. Skoro da nema bašte i dvorišta u kome se ne može videti drvo oraha, a svakako je tu i plansko uzgajanje ove biljke, najviše zbog njenog ploda koji se koristi u ishrani.
Ova drvenasta biljka pripada porodici Juglandaceae i, u zavisnosti od sorte, može dostići visinu između 10 i 40 metara. Smatra se da u svetu postoji oko 20 sorti oraha. Za orah je interesantno to što skoro svaka zemlja ima svoju autohtonu sortu koja najbolje uspeva na datom području, pa su se različite sorte oraha praktično „nacionalizovale“.
Ova biljka je najrasprostranjenija na području od Himalaja do Sibira. Što se tiče Evrope, najveći uzgajivači oraha su Francuska, Grčka i Italija. U našoj zemlji, orah se najviše gaji u Pomoravlju, Podrinju, Podunavlju, Timočkoj Krajini i na padinama Fruške gore.
Opšte karakteristike
Orah je višegodišnja listopadna drvenasta biljka snažnog stabla, velikih listova i okruglih plodova čije se jezgro koristi u ishrani.
Koren ove biljke je vrlo jak i razgranat, sa razvijenom glavnom žilom koja ide duboko u zemlju. Zbog jakog korenovog sistema ne treba ga saditi blizu građevina, jer ih može oštetiti.

Stablo je, dok je mlado, sive i boje i glatke strukture, dok starije biljke imaju tamno sivu i izbrazdanu koru, koja može biti debljine i do 2cm. Raste u visinu do 40m, a širina debla ide i do 1m. Na vrhu stabla se obrazuje široka krošnja sa jakim glavnim granama koje brzo puštaju izdanke.
Listovi oraha se nalaze na tankim stabljikama, neparni su i perasto raspoređeni. Dostižu dužinu od 20-50cm i sastoje se od 2-5 pojedinačnih listova. Sam list je zelene boje, eliptičnog oblika, dužine od 5-15cm.
Cvetovi oraha su jednodomni i jednopolni, te razlikujemo muške i ženske cvetove. Ženski rastu pojedinačno ili u grupama od 2-4, a muški su skupljeni u grupe od 100-150 sitnih cvetića koji formiraju oblik rese. Cvetanje se dešava u aprilu.
Plod oraha je okrugla do ovalna koštunica svetlo braon boje, veličine od 3-5cm. Umotan je u zelenu mesnatu ovojnicu debljine oko 3mm. U plodu se nalazi jezgro koje izgledom podseća na ljudski mozak, i sastoji se iz 2 podjednaka dela koji su odvojeni tankom braon ljuskicom. Plod oraha sazreva u septembru, kada i zelena ovojnica dobija braon boju.
Sorte oraha
Pošto se smatra da postoji 20 sorti oraha, sve one se dele u dve osnovne grupe, i to prema načinu sadnje. Tako razlikujemo sorte za vinogradarsko, i sorte za kontinentalno područje.
Sorte za vinogradarsko područje su sledeće:
- Šejnovo – Poreklom iz Bugarske, sa nešto sitnijim plodovima, ali kvalitetnom ljuskom i punim jezgrom. Otporna je na klimatske promene, bolesti i štetočine, pa je čest izbor za sadnju i planski uzgoj.
- Rasna – srpskog je porekla, plodovi su joj srednje veličine, vrlo je rodna i u Srbiji veoma popularna.
- Tisa – takođe naša vrtsa oraha, koja je vrlo rodna i ima krupne plodove, te je i najčešći izbor za uzgoj.
- Šampion – još jedna srpska sorta srednje rodnosti i srednje krupnih plodova.
Sorte oraha za kontinentalno područje su: - Gazenhajmski 139 – Poreklom iz Nemačke. Ima srednje krupne plodove, veoma je plodna sorta, kasne vegetacije.
- Gazenhajmski 251 – takođe je poreklom iz Nemačke, kasne vegetacije i krupnih plodova.
Postoji još sorti oraha, a navešćemo:
- domaće – kasna rodna sorta, kasna grozdasta sorta, Bačka sorta, Mire sorta i Srem sorta
- francuske – Franket, Fernor i Parizien
- italijanske – San Giovaninni, Sorrento i Pellegrini
- češke i slovenačke – Jupiter i Elit
- nemačke – Gizenhajm 1239 (Crveni orah), poznata po jarko crvenoj boji jezgra, i Gizenhajm 1247
- američke – od kojih ćemo izdvojiti sortu Čendler, koja je poreklom iz Kalifornije, ali se dosta uzgaja i kod nas.
Kod nas su najtraženije domaće sorte, kao i sorta Čendler koja imaju dobru rodnost i može se kalemiti na domaći orah, pa je vrlo dobrog prinosa i kvaliteta jezgra.
Uzgoj oraha
Orah je popularna biljka koja se gaji za lične, ali i potrebe planskog plantažnog uzgoja.
Klima koja mu najviše odgovara je toplija, a najviše mu prijaju lokacije na osunčanim predelima, zaštićene od vetra. Ne pogoduju mu ni suviše niske, ali ni previsoke spoljne temperature, jer je osetljiv na rane prolećne mrazeve, niske zimske temperature i letnje sušne periode. Mraz je posebno opasan u prvim godinama rasta biljke.

Orah se može gajiti na raznim nadmorskim visinama do oko 1.000m, ali iznad 800m nadmorske visine prinosi su neredovni, plodovi su sitniji, a često ni nema bilo kakvog roda.
Što se tiče zemljišta, najidealnije tlo za gajenje oraha je ono sa dobrom drenažom i pH vrednostima između 6 i 7. Više mu odgovaraju mekša i peskovita zemlja nego tvrda lepljiva podloga. Takođe voli rastresitu zemlju zbog dobre odvodljivosti vode. Neće dobro uspevati u plitkim zemljištima ispod kojih se nalaze kameni ili stenoviti slojevi (na dubini manjoj od 1.5m).
Sadnja oraha
Orah se može saditi iz semena i putem sadnica, a to je najbolje uraditi na jesen, početkom novembra, ali pre mrazeva.
Sadnja iz semena se ne preporučuje, jer, iako će orah najverovatnije uspeti, prvi prinos se može očekivati tek posle 8-12 godina. Ako se sadi iz sadnice, prvi plodovi se mogu očekivati posle 3-5 godina. Najbolje je kupiti sadnice koje nemaju krošnju, ali imaju dobro razgranat korenski sistem. To treba obaviti u specijalizovanim rasadnicima.
Rupa za sadnju treba biti dosta velika, prečnika i dubine oko 60cm, a ukoliko se sadi više biljaka, razmak između njih treba da bude najmanje 5m. Na dno rupe bi trebalo staviti đubrivo sa visokim sadržajem fosfora, prekriti ga zemljom i postaviti sadnicu. Nju treba zatrpati zemljom, i to do dubine u kojoj je bila u rasadniku. Preko zemlje je poželjno staviti i sloj stajnjaka.
Orah ne treba saditi u blatnjavu zemlju, jer će koren biti bez vazduha i biljka se neće dobro razvijati. Takođe, ne treba ga saditi ukoliko je temperatura vazduha niža od +3° C.
Zalivanje oraha, dok je sadnica mlada, treba raditi na 2 nedelje, pritom izbegavajući dodir vode i lišća kako ne bi došlo do razvoja bolesti. Odrasle biljke nije potrebno zalivati, osim u slučaju ekstremnih suša.
Bolesti i štetočine oraha
Najčešće bolesti oraha su:
- Crna pegavost oraha – dovodi do nastanka mrkih i crnih pega na mladim listovima, pogotovo na proleće i leto, usled velike vlažnosti ili visokih temperatura. Listovi dobijaju pege, međutim lišće ne opada, tako da se zaraza brzo širi. Preporučena mera zaštite je prskanje sadnica preparatima na bazi bakra, i to u proleće i jesen.
- Siva pegavost lišća oraha ili antraknoza – dovodi do nastanka pega na listovima i drškama, koje se šire i tako dovode do sasušivanja i opadanja listova, uglavnom u julu ili avgustu. Preporučene mere zaštite su sakupljanje i spaljivanje suvog i opalog lišća, kao i prskanje fungicidnim preparatima.
- Trulež plodova oraha – zahvata samo plodove oraha, na kojima se javljaju male sivkaste ili mrke pege koje se šire i lako zahvataju ceo plod, koji potom truli i opada.Preporučena mera zaštite je sakupljanje i uništavanje opalih zaraženih i trulih plodova.
- Bakterioza ili rak oraha – dovodi do sušenja debljih grana i samog stabla, a javlja se zbog preteranog navodnjavanja i zadržavanja vode ispod zemlje. Preporučena mera zaštite je pre svega dobra preventiva, tj. odabir pogodnog zemljišta u kome se ne zadržava voda.
- Trulež korena oraha – dovodi do truljenja korena, te nakon samo nekoliko godina dolazi do potpunog propadanja i odumiranja cele biljke.
Najpoznatije štetočine koje napadaju orah su: orahova muva, jabukin smotavac, narandžasti crv, grinje, vaši i valjkasti crvi. Zaštita od štetočina je tretiranje insekticidima.
Upotreba oraha
Orasi imaju jako veliku primenu u ishrani, narodnoj medicini, kozmetici, ali i drvnoj industriji.
Njihova upotreba u kulinarstvu je bezgranična, mogu se jesti i sirovi i pečeni, a većina torti i kolača se bez njih ne može ni zamisliti. Od njih se pravi mogu praviti i zimnica, likeri, slatko.
Ono što je bitno reći da kod nekih osoba orasi mogu da izazovu ozbiljnu alergijsku reakciju, koja podrazumeva oticanje larinksa, bol u stomaku, mučninu, dijareju, astmu pa čak i anafilaktički šok.

Što se tiče narodne medicine, orah je poznat kao veliki izvor omega-3 masnih kiselina i antioksidanata, te povoljno utiče na rad mozga, srca i smanjenje lošeg holesterola, a takođe se bori i protiv slobodnih radikala i štiti organizam od oksidativnog stresa. Vekovima se koristi i kao dobar lek protiv umora i za vraćanje snage. Čak je i lišće oraha uključeno u veliki broj narodnih recepata i koristi se kao sredstvo protiv glista, kožnih bolesti, ekcema i lupusa.
Deblo oraha se koristi u drvnoj industriji za proizvodnju nameštaja i papira.
U kozmetici, najpoznatije je orahovo ulje koje se koristi za jačanje i vitalnost kose.

